GoPro Hero 9 Black

Iz generacije u generaciju GoProove akcijske kamere sve su bolje i bolje, a tu putanju slijedi i aktualna, deveta generacija. Još od HERO8, nema više Silver i White kamera, dakle, slabijih izvedbi, nego je ostala samo najjača, Black.

Stari senzor iz prethodnika dao je svoje, barem na papiru. U HERO-ima Black 6, 7 i 8 zapravo se nalazi isti senzor – 12-megapikselni Sonyjev senzor IMX277, koji omogućuje 4K video pri 60 sličica u sekundi. Devetka je dobila novi senzor, IMX677, također od Sonyja, koji je razlučivosti 23,6 megapiksela, a HERO9 iz njega izvlači 5K video pri 30 sličica u sekundi i 20-megapikselne fotografije. Možda su se neki ponadali da će devetka dolaziti s većim senzorom, no oba senzora iste su veličine – 1/2,3”.

Za razliku od senzora, čini se da je procesor slike ostao isti, samo što je vjerojatno uparen s većom količinom RAM-a. Taj procesor slike, GoPro GP1 (M9M), zapravo je prilagođena izvedba SoC-a Socionext SC2000A, nastala u suradnji s GoProom, a prva GoProova kamera u kojoj se koristi je HERO6 Black.

Vanjština

Fizički, HERO9 je narastao. Dok je HERO8 bio idealne veličine, HERO9 već je zagazio u teritorij ne baš tako poželjnih gabarita. Nije to opet tako velika razlika, a i HERO9 vjerojatno je manji od većine kamera koje dolaze s vodonepropusnim kućištem, no voljeli bismo da se veličina nije mijenjala u odnosu na osmicu. Veće dimenzije ipak su opravdane, a zapravo i nužne, jer može se očekivati da će kamera biti energetski nešto jače opterećena zbog mnogo većeg broja piksela koje mora obraditi, zbog dva LCD ekrana te nekih naprednijih funkcija.

Veći zahtjevi za energijom za sobom povlače dvije stvari – potrebu za baterijom većeg kapaciteta te boljim hlađenjem, za što je, pak, bolje fizički veće kućište, radi veće površine za disipaciju topline, kad već u kameri ne može, odnosno ne smije biti ventilator. Baterija je doista značajno veća – za čak 500 mAh, odnosno s 1.220 mAh narasla je na 1.720 mAh. Ta razlika ne samo da pokriva razliku u potrošnji, nego omogućuje i dulje vrijeme snimanja, pa možete očekivati oko 30% dulje snimanje. Kad smo koristili obje kamere, i kad smo HERO-u 8 ispraznili bateriju, u HERO-u 9 bilo je još nekoliko desetaka posto napunjenosti baterije, a s HERO9 zapravo smo do trenutka izdaha osmice više toga snimili i općenito više po njoj “prčkali”.

Kućište je inače i dalje u istom stilu. Dakle, čvrsto, gumirano, samo za sebe vodootporno do 10 metara. Nosač je riješen isto kao i kod osmice – sklopivi “prsti”, kako ih GoPro naziva, s rupama, koje magnetići drže sklopljene uz kućište, mogu se rasklopiti, i tada se na njih može pričvrstiti bilo koji tipični nosač za GoProove kamere. Takva vodootpornost inače je vrlo problematična za mikrofon, odnosno kvalitetu snimljena zvuka, na što smo imali primjedbe kod HERO-a 7. Kod HERO-a 8 i HERO-a 9 zvuk je bolji, rekli bismo i dosta dobar. HERO9 možda se malo bolje nosi s vjetrom.

DODATNE FUNKCIONALNOSTI – Live stream i webcam načini rada

Imate li potrebu za prijenose uživo, na Facebook, Twitch, YouTube ili neki drugi servis za streamanje videa, to će vam omogućiti GoProova smartfon aplikacija Quik. Mi smo isprobali streamanje preko bežične veze na naše stolno računalo, da živu sliku vidimo u Streamlabs OBS-u. Za to smo pokrenuli lokalni rmtp poslužitelj MonaServera.

Sve je prošlo u najboljem redu. Streamanje se obavljalo uz bitrate nešto niži od 5 Mbit/s, a živa slika i zvuk u OBS-u reproducirali su se s 3,5 sekunde kašnjenja. To je dobar rezultat za live prijenos, iako malo preveliko kašnjenje da bi se to iskoristilo za videopozive, kao bežična web-kamera.

Ako biste HERO-e htjeli iskoristiti i kao web-kameru spojenu na računalo korištenjem webcam načina rada (dakle, preko USB-C kabela), to ipak neće proći baš tako sjajno. Starije inačice GoProovih kamera mogle su se koristiti kao web-kamere samo preko USB HDMI capture adaptera, a HERO8 i HERO9 mogu se na računalo spojiti preko USB kabela i funkcionirati kao web-kamere. Skoro. Naime, to ne ide izravno, znači, računalo ih ne prepoznaje kao web-kamere, nego je potrebno instalirati GoProov softver GoPro Webcam.

Taj softver u osnovi je virtualna kamera – spona između GoProovih akcijskih kamera i softvera kojim ćete koristiti (virtualnu) web-kameru, poput Skypea, Zooma, Signala ili nečeg desetog. Siromašan je mogućnostima – jedino što možete podesiti je odabir kuta (široki, uski, te geometrijski korigiran široki kut) te možete pogledati živu sliku s kamere (preview).

Ponadali smo se barem vrlo dobroj kvaliteti slike, no dojmovi nisu ispunili očekivanja. Iako traže da se koristi USB 3.0 sučelje za optimalnu brzinu prijenosa slike, kvaliteta slike to ne opravdava. Naime, slika u tipičnim uredskim ili kućnim uvjetima izgleda prezaglađena i malo preizoštrena, a finiji uzorci (recimo, mrežasta tkanina na stolcu) ispadnu loše. Framerate ujedno nije dostizao 30 FPS, već se kretao između 22 i 28 FPS.

Treba upozoriti da se tako ne streama zvuk, dakle, s GoProove kamere dobit ćete samo video. Stoga bismo rekli da je webcam način rada tu samo ako vam je prijeko potreban, te pod uvjetom da imate mikrofon spojen na računalo. Ako biste HERO9 doista htjeli koristiti kao web-kameru, onda bi bilo uputno kupiti Media Mod za nju – to je dodatak u obliku okvira u koji se stavi kamera i koji se s njom poveže preko USB-C konektora. HERO9 time dobiva ozbiljniji, usmjeren mikrofon, 3,5-milimetarski konektor za vanjski mikrofon, dva cold-shoea, za montažu svjetla, mikrofona ili LCD ekrana, te, ključno – HDMI izlaz, preko kojega ga se može spojiti na USB HDMI capture adapter te tako koristiti kao posve funkcionalnu web-kameru.

Ekrani

Veće kućište omogućilo je ugradnju i nešto većeg ekrana 2,27” (5,76 cm) umjesto 1,95” (4,95 cm). Ekran doista jest veći, što je dobrodošlo. Boje na njemu činile su nam se nešto hladnije (plavičastije). U nekim trenucima bila je privremeno uočljiva niska razlučivost prikaza, no ono što je više smetalo jest to što je manje ugodan za upravljanje dodirom od HERO-a 8. Ili sam ekran ima lošiji senzor za dodir, ili je možda procesor na granici snage pa se nema vremena toliko “posvetiti” interakciji prsta s ekranom.

Dok HERO8 i stariji modeli s prednje strane imaju pasivne LCD ekrančiće, s prikazom nekih osnovnih informacija, HERO9 tu ima aktivni, matrični LCD u boji – dobar, ne samo za prikaz osnovnih informacija, nego i za prikaz žive slike, dakle za kadriranje, za selfieje. Nije baš pretjerane kvalitete, ali bit će dovoljno dobar za to čemu je namijenjen.